Pretraži Navigation

Udruga Kap dobrote brine o starima i nemoćnima

Bore na njihovim licima označavaju mjesta na kojima je nekoć bio osmijeh. Danas gotovo pa se rijetko pojavljuje. Sve što su godine donjele boli, tijelo nije kao nekada, snaga hlapi...

U oronulim kućama, bez struje, vode, sanitarija... nezamislivo mnogima. Ali to im se dogodilo.

Zaboravljeni, sami bez ikoga svog, u tišini. Ostao je tek pogled kroz prozor i čekanje.
46 godina postoji jedna kap- jedna u moru ovog društva. Kap dobrote- udruga koja juri prema petom desetljeću brige i pomoći za one koji si sami ne mogu nikako pomoći. O starim i nemoćnima, dobri duh Zagreba kako ga nazivaju, pater Cvek brine još od studentskih dana.


Jer sve je više onih kojima ta pomoć znači baš sve. Mirovine koje ne pokrivaju ni polovinu mjesečnih troškova jedne osobe. Gospodin Ante mora proći 28 terapija zračenjem zbog karcinoma pluća. Gospođa Ružica boluje od Alzheimerove bolesti. A to nije ni pola njhovih problema. Jer gotovo u samom centru metropole oni žive u trošnoj kućici sa zemljanim podom, u mraku. Zimska 24 sata jednog dana skrate ranijim odlaskom na počinak. Barem jednom na mjesec ekipa Kapi Dobrote donese ima paket pomoći, drva za ogrijev. A Ana im dolazi baš svaki dan. Po vodu odlaze na gradsku pumpu u ulici, a cijeli život odvija im se u ovoj prostoriji, jer tako se manje drva potroši kroz zimu. I iako zvuči nevjerojatno i za ovaj prostor moraju platiti komunalije- iako nemaju ništa, ali baš ništa- ni kanalizcije, ni sanitarnog čvora. Krov koji je prokišnjavao udruga im je popravila, jer da je ostala rupa na krvou Ante i Ružica živjeli bi u još gorim uvjetima. 60 volontera i 7 zaposlenih u Udruzi rade baš svaki dan. Pomažu isključivo starim i nemoćnim osobama koje nemaju obitelj, koje nemaju nikoga. One koje oni posjećuju nema tko drugi posjetiti. Društvo ih gotovo ni ne primjećuje, a sami o sebi brigu ne mogu voditi. Tužne su to priče različith sudbina. Nisu lijepe, ni jednostave, ni na kraju krajeva niti bitne kaže radna terapeutkinja Andrea.

Slike s terena zaustave svako promišljanje kako se neka osoba našla u takvoj situaciji. U udruzi su zaposleni i socijalni radnik, njegovateljica, radna terapeutkinja i gerontodomaćica.


Verica je gerontodomaćica ,na dan obiđe tri korisnika, s obzirom da su na različitim djelovima grada takvom raspodjelom može provesti sa svakim više vremena. Kod gospodina Marka dolazi već 6 godina i brine o njemu. Marko je ostao sam, u ratnom vihoru u pokolju ostao je bez žene i djece, rodbine. Zbog bolesti ostao i bez obje noge. Kućicu u kojoj je dobio je na doživotno korištenje umjesto naknade za ozljedu na radu. Na mjestu gdje je sada kupaonica bila je otvorena rupa septičke jame. Uz pomoć udruge kroz birokraciju uspio je ipak napraviti dom. Morao je legalizirati objekt, a udruga mu je pomogla opremiti kupaonicu. Ono o čemu većina nas uopće ne razmišlja njima znači osjećaj da postoje. Makar jedan posjet tjedno, skrati vrijeme koje gospodin Marko provede gledajući kroz prozor.
Jer sve što rade osnove su potrebe koje bi baš svatko trebao imati i imati dostojastvenu starost. Proživjeti barem dijelić dana s ljudima koji to nemaju motivacija je koja ne nestaje.

„Njihove suze u očima zapravo nisu to one tužne suze kad mi posjetimo nego su to neka rekla bih suze radosnice zato što su susreli čovjeka i to su našli u nama prijatelja. Znači to jesu suze, ali u tim suzama možemo vidjeti i radost jer znaju da nisu sami i to je nešto što čovjeka drži i što nas tjera da idemo dalje da im pomognemo. U tim suzama je i bol i zahvalnost i ljubav. Sve je u tim suzama.“, kaže nam Ana.

Iako djeluju isključivo na području grada Zagreba, korisnike koji odsele ne napuštaju samo tako. Do njh stižu jednom na mjesec. Ukupno imaju 160 korisnika.


Ponekad život donese mnogo gorčine koja se nakupi pod stare dane, uz bolesti još je teže, pa rad sa starim ljudima ponekad nije najlakši posao na svijetu. Često žele ostati do kraja na svome makar i formalno to nije zapravo njihov dom. I to je zapravo ljudski, pa se zapravo u Kapi dobrote nikada ne pitaju je li to najbolji izbor, već pokušavaju olakšati da se posljednje želje ispune. Pa je tako Kap dobrote pokrenula akciju "I mi želimo biti na toplome". Prikupljanjem novčanih sredstva i donacija u drvu žele omogućiti topao dom za 160 korisnika. Mnogima se život promijenio od kada ih je dotaknula Kap dobrote. I mnogi koji su počeli volontirati u ovoj udruzi nisu mogli više prestati, iako je prosjek godina volontera najčešće iznad 60.


Život u podrumima, vlažnim bez grijanja i struje, štakori umjesto kućnih ljubimaca, život u kojem se gubi dostojanstvo nitko ne zaslužuje. Teško je to gledati priznaju svi koji tako nešto proživjeli, a još teže tvrdi ova ekipa okrenuti glavu. Oni su s njima do posljednjeg dana, jedini na koje mogu računati, jedini koji su im pružili priliku da opet budu ljudi.

 

Provjereno.dnevnik.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice provjereno.dnevnik.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice provjereno.dnevnik.hr kliknite na gumb "Slažem se". Slažem se