Pretraži Navigation
Zatvori video

Mislio sam da sanjam, ali bol je bila nesnosna. Skočio sam iz kreveta i počeo vrištati

Napadi kiselinom postali su prava pošast u Velikoj Britaniji. Emisija Provjereno Nove TV i reporter Mato Barišić donose priču o jednom od najgorih slučajeva ikad zabilježenih. Daniela Rotariua bivša je djevojka, dok je spavao, zalila sumpornom kiselinom. Ostao je bez vida i bez kože na 33 posto tijela.

Slučaj Daniela Rotariua jedan je od najgorih ikad zabilježenih. Ali još je strašnije to što je takvih slučajeva sve više. Nakana nije ubiti žrtvu, već je unakaziti, doživotno posramiti.

180 kilometara sjeverno od Londona nalazi se grad Nottingham. Mjesto je to u kojem danas živi Daniel. Mjesec dana od našeg prvog kontakta otvara nam vrata svog doma i priča što mu se dogodilo.

"Napadnut sam sumpornom kiselinom. I to me napala bivša cura, prije godinu dana".
Zajedno s pomagačem, bivša djevojka usred noći bacila je, procjenjuje se, oko 2 litre 96-postotne sumporne kiseline na Daniela. Cijelo lice, prsa, ruka, dio nogu, leđa. 33 posto tijela izobličeno je i u ranama. Preživio je zahvaljujući sustanarima koji su zvali policiju.

"Oko 2 sata u noći pomislio sam da sanjam, ali nije bio san. Vidio sam ih u sobi, Katie i Marka kako bacaju nešto na mene. Mislio sam da opet sanjam i zaklopio oči. Kad su se zatvorila vrata, bol je bila nesnosna. Skočio sam iz kreveta i počeo vrištati. Osjećaj je bio kao da me netko polio ključalom vodom. Sve do trenutka kada sam osjetio okus u ustima i kada sam shvatio da se ne radi o vodi nego o kiselini", prisjeća se Daniel za Provjereno kobne noći koja mu je zauvijek promijenila život.

Krevet u kojem je ležao crn je od kiseline koja je u potpunosti spalila tkaninu. Policajka ga je pokušavala spasiti ispiranjem kiseline s tijela. U tom trenutku Danijel je i dalje nesvjestan da mu koža unatoč tuširanju, doslovce gori.

"Bilo mi je sve bijelo, kao u magli. Vidio sam sve bijelo, ništa drugo nisam mogao vidjeti".
Tog trenutka završio je život kakav je poznavao. Postao je žrtvom zločina za koji većina ljudi nikada nije ni čula.

"Bio sam budan sve do trenutka dok me nisu odveli u bolnicu u Leicesteru i rekli da mi ne mogu nikako pomoći. I da će me morati prebaciti u Nottingham u njihovu bolnicu. Tada mi je liječnik dao morfij i zaspao sam", priča Daniel.

"Kada nam je Dani došao u bolnicu, inicijalni pregled ustanovio je da postoji mala vjerojatnost da preživi. Toliko su ozbiljne bile ozljede", prisjetio se Ciaran O'Boyle, plastični kirurg iz Royal Medical Centra u Nottinghamu.

Vijesti o napadima kiselinom navikli smo vezati uz zemlje poput Indije, Pakistana, Bangladeša. Ondje su na meti najčešće žene. No, posljednjih godina taj se trend širi i na zapadu Europe. Samo prošle godine u Velikoj Britaniji zabilježeno je 600 napada kiselinom. Zanimljiv je podatak da su, za razliku od nekih drugih zemalja, većina žrtava muškarci, čak dvije trećine. Toliki je to problemi da će ovih dana britanski parlament raspravljati o posebnom zakonu za kažnjavanje takvih napada. Čak 450 slučajeva zabilježeno je u istočnom Londonu.

"Počinitelj kiselinom kao oružjem želi drugu osobu ozlijediti na taj način i unakaziti je. Želi ju potpuno društveno izolirati. Smrt kao posljedica napada vrlo je rijetka. Jer to nije stvarna namjera, nego posramljivanje žrtve ostavljanjem trajnih ozljeda", pojašnjava Jaf Shah iz humanitarne organizacije Acid Survivors Trust International (ASTI).

Organizacija ASTI smještena je u centru u naoko mirnoj ulici. No...
"Okrug u kojem je smješten ovaj ured je, čini mi se, treći ili četvrti po broju napada. Ima puno napada povezanih s bandama, pljačkama... Neki nisu ničim izazvani, dakle nasumični napadi. Ali ipak, trećina napada usmjerena je prema ženama, prema spolnoj osnovi", kaže Shah.

Tvrdi, ovdje nije riječ o napadima koji su povezani s nekom etničkom ili vjerskom skupinom. Štoviše, kaže, ovaj oblik napada postojao je i u 19. stoljeću, i to upravo u Engleskoj.

"Prvi slučaj napada i napadač koji je uhvaćen dogodio se 1832. kad je i obješen jer je napao svog kolegu kiselinom na spavanju. To je problem koji postoji među bandama, i to više od 200 godina".

U gradu od 8,5 milijuna ljudi zvuk je sirena hitne pomoći ili policije konstantan. Posljednjih godina zaredali su se napadi, teroristički, ali i ovi o kojima govorimo, a time i oprez kod stanovnika Londona.

"Imamo mnogo ljudi koji nas zovu i u strahu su od ovakve vrste nasilja. Jedan nas je gospodin zvao neki dan i kaže da u Newghamu živi više od 20 godina i da ga je prvi put strah izaći van iz kuće sa ženom i djecom", priča Matthew Byrne, pomoćnik zastupnika laburističke stranke koji predstavlja okrug East Ham. Dio je to Engleske u kojem se nalazi i istočni London. Dakle, regija s najviše napada. Oni su inicijatori da se postroži politika prema napadima kiselinom u zemlji.

"Prvo bismo željeli da se kiselina regulira kao opasna tvar. Dakle, svako tko ju kupi morao bi imati doizvolu i mislimo da bi to spriječilo upotrebu u kriminalne svrhe. Drugo, da posjedovanje kiseline izjednačimo s recimo posjedovanjem noža".

Prijedlog je to zakona koji će se ovih dana naći na redu u britanskom parlamentu.
Danijel, koji je iz rodne Rumunjske u Englesku došao prije tri godine u potrazi za poslom, stradao je prošle godine u srpnju. Njegov slučaj jedan je od najgorih ikad zabilježen u toj zemlji. Pukim slučajem ostao je živ.

"Mislio sam da se radi o jednoj noći. A prošlo je pet tjedana da sam bio na intenzivnoj njezi. Cijelo vrijeme u komi. Nisam mogao micati ni rukama ni nogama. Mogao sam reći samo dvije-tri riječi. Usta nisam mogao otvoriti. Nisam ni mali prst mogao staviti između zuba. Sve je bilo tako slijepljeno i zategnuto. Želio sam biti mrtav kad sam se probudio na intenzivnoj. Razmišljao sam zašto nisam umro. Sve bi bilo lakše", prisjeća se Daniel teških dana nakon napada.

Nakon mjeseci provedenih u bolnici smješten je u dom. Isti onaj u kojem je Ana radila kao njegovateljica.
"Kada sam ga upoznala i vidjela ožiljke, pomislila sam kako je mogao preživjeti takve opekline. Ne mogu ni zamisliti koliko je boli podnio. Strašno", prisjetila se Ana, danas Danielova partnerica.

Iz brige se stvorila ljubav. Ana je ostavila posao i, na čuđenje svoje obitelji u Mađarskoj, odlučila se posvetiti tome da Danijelu omogući koliko-toliko normalan život.

"Stanje mu se pogoršalo. Gubio je desno oko. Nisam imala izbora, morala sam mu pomoći. Ostala sam kod kuće, morao je svaki sat piti antibiotike, podupitati ga jer bio je u strahu da će izgubiti vid. A to je stvarno bilo jako teško."

Njegove dane čine posjeti liječnicima. I lijekovi. Hrpa njih.
"Uzimam mnogo lijekova za bol i za živce. I kapi za oči. Želim se toga riješiti, ne piti toliko lijekova svaki dan. Oko 15 na dan."

U bolnici u Nottinghamu Danijel je već dobro poznat. Liječnik koji mu je odradio najviše operacija i spasio što se spasiti da kaže da medicina jest uznapredovala, no neke bolje prognoze za Daniela jednostavno ne vidi.

"Bilo bi posve nemoguće Danielovu kožu dovesti u stanje u kakvom je bila nekad. Danielova koža toliko je nagorjela, a ona koja mu je na licu i prsima sada, uzeta je i uzgojena s drugih dijelova tijela", kaže plastični kirurg dr. Ciaran O'Boyle.

I na bol i na ožiljke Daniel se već navikao. Morao je. No, da ne vidi... S time se, kaže, najteže pomiriti. Naizgled zdravo oko zapravo je umjetno.

"Plakao sam puno u bolnici. Bol te natjera na to. Misliš da si jak, ali postoji bol koja je nezamisliva. Pa plačeš, koliko god jak bio.

Njegova odluka da javno progovori ima, kaže, viši cilj. Prije svega, da se stvore preduvjeti za zabranu kupnje kiseline koja je njemu uništila život. Zvuči gotovo nevjerojatno, ali kiselina kojom su napadnuti gotovo svi ljudi prošle godine, može se kupiti u svakoj većoj trgovini. Na policama se mogu naći, i to po jeftinim cijenama, proizvodi koji vrlo jasno navode da se radi o vrlo nagrizajućim otopinama opasnima po život. A to nerijetko kupuju čak i klinci, članovi bandi, i napadaju jedni druge.

"No u istočnom Londonu događa se da mnogi trgovci namjerno, dakle na svoju ruku, ne žele prodavati kiselinu mladim ljudima", ističe Jaf Shah iz organizacije ASTI. "Ono što se događa u Kambodži, Pakistanu i Bangladešu jest da se broj takvih zločina smanjuje. A sve te zemlje su uvele zakone koji se odnose upravo na napade kiselinom".

"Postoje teške kazne koje su ljudima izrečene u takvim slučajevima, ali problem je u tome što nije posve dosljedna praksa, jer nema konkretnih smjernica u vezi s napadima kiselinom. Mislim da bi ta uputa trebala biti nadopunjena kako bi sucima omogućila isto postupanje prema takvim počiniteljima", smatra i pomoćnik zastupnika Matthew Byrne.

Danielova bivša djevojka Katie Leong osuđena je na doživotni zatvor. Pravo pomilovanja ima tek nakon 17 godina. A pomagač, njezin bivši dečko, pušten je na slobodu.
"Ona se bojala ubiti i muhu. Pauke i muhe uvijek je puštala jer ih, kao, nije željela ubiti. Nisam imao pojma da je na to spremna", kaže Daniel. "Nikada neću imati šansu za normalan život, koliko god da godina prođe."

Daniel je odlučio ostati u Engleskoj. Ne samo jer ovdje ima bolje uvjete liječenja već i zato što ima novi razlog – Anu, kojoj ni ožiljci ni činjenica da on nikada neće saznati kako ona izgleda, uopće ne smetaju.
Daniel planira napisati knjigu. A prije svega prihvatiti do kraja da mu je osoba koju je nekad volio život uništila na najgori i najbolniji mogući način.

 

Provjereno.dnevnik.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice provjereno.dnevnik.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice provjereno.dnevnik.hr kliknite na gumb "Slažem se". Slažem se