Pretraži Navigation

Iza kamere: Blog Ane Blažević

Tko su reporteri Provjerenog, kako započinje njihov dan, o čemu razmišljaju, koga kritiziraju, a kome se dive...? Otkrijte u BLOG-u reportera Provjerenog.

Subota ujutro. 7 sati. Već sam u redakciji i razmišljam - je li mi pametnije malo odspavati u autu ili ostati budna cijelim putem? Čeka nas nešto manje od dva sata vožnje do Slavonskog Broda i cijeli dan snimanja. I čini se da će biti predivan. A ja umjesto da tek otvaram jedno oko i produžujem boravak u 'zemlji snova' (kako bi rekla moja mama Eva), razmišljam o tome koliko mi je krupnih kadrova dovoljno za idući prilog… Na putu smo prema domu obitelji s 11-ero djece…jednom trudnicom…i radoholičarom. Da, to je obitelj Šarac koju smo snimali prije dvije godine. Tada sam bila još 'zelena' novinarka, trajala je prva sezona Provjerenog, ali mi je priča o obitelji Šarac ostala čvrsto u sjećanju…možda zato što se s gospođom Dubravkom čujem tu i tamo, a možda zato što je njih zaista teško zaboraviti.

Kratak opis bi bio – 11 djece, a samo otac radi – u starom kombiju skuplja papir po Slavonskom Brodu i okolici te ga prodaje otkupljivaču. Vjerojatno već zamišljate uobičajeni scenarij – žive među vlažnim zidovima u tuđoj kući, oslanjaju se na socijalnu pomoć, ni traga osmijehu majke, djeca bolesna i na rubu gladi…ali ne. Dubravka i Marko, bračni par u četrdesetim godinama ne samo da nisu socijalni slučaj, već bi mogli poslužiti kao inspiracija mnogim hrvatskim obiteljima. Njegov obrt hrani obitelj, od njega i otplaćuju kredit za veliku kuću koju su sagradili dok je Marko radio u jednom poduzeću. Dubravka je kod kuće s djecom – veselom, razigranom, ali jako složnom i pristojnom djecom. Točnije, njih 11. Najstariji sin radi u Slavonskom Brodu, a najstarija kći studira fizioterapiju u Vukovaru. Obrazovanje je u njihovoj kući jako bitno. Dubravka i Marko to svojoj djeci naglašavaju ne samo riječima, već i djelom – prošle godine oboje su dovršili davno započeti studij strojarstva! Jedan ispit i diplomski rad bio je prepreka do diplome, a nju su prešli unatoč Markovom nevjerojatno dugom radnom vremenu (doslovno od sumraka do zore) i unatoč Dubravkinim kućnim obavezama (samo zamislite količinu odjeće koja se pere/pegla u njihovoj kući s 13 članova). Ali to nije sve - Dubravka je diplomski rad pisala u visokoj trudnoći, a samo 5 dana nakon promocije rodila je 11. dijete, malenu Marinu. Ona izgleda kao i ostala djeca Šarac – veliki crveni obrazi, svijetla kosa, zavidno širok, iskren dječji smiješak. Ipak, to nisu jedine promjene koje su se u proteklih godinu dana dogodile u ovoj obitelji.

Druga promjena ljuti, frustrira i zapravo ostavlja bez riječi. Naime, Marko ove godine nije uspio naplatiti niti jednu lipu dostavljenih računa, niti jedan list od tona i tona prikupljenog papira, a iznos koji mu otkupljivač papira duguje iz mjeseca u mjesec raste. Kao što ćete vidjeti u emisiji ovog četvrtka, teško je izbjeći zaključak kako država pokušava od njih napraviti socijalni slučaj. Zašto? Zato što od Marka uredno očekuje da podmiri sva svoja dugovanja kao obrtnik, kao i privatne troškove obitelji. Što je normalan dio priče. Tu nema zamjerki. Abnormalan i nerazumljiv dio priče je da ta ista država uporno tolerira dug, činjenicu da obrtnik ne može naplatiti svoja dugovanja, da poduzeće s kojim on radi, kojemu prodaje prikupljeni papir i o kojem ovisi opstanak ove obitelji, Marku nije platilo niti jedan jedini dug ove godine i jedan račun iz prošle godine. Ako kažem da od toga živi jedna 13-člana obitelj, onda možete zamisliti o kojem je iznosu riječ. Crno na bijelo, Marko za svoj rad nije plaćen, on radi besplatno. Gledajući na papiru, njegov obrt zaradi sasvim dovoljno. Ali je račun prazan. Novčanik je – prazan. Novac je otišao u državnu blagajnu, i nikako da stigne uplata. A država se ne pita koliko dugo će obitelj Šarac izdržati.

Ali Marko stalno zove dužnika, pita kad će uplata, ali i dalje radi. Dubravka mu prigovara što radi, a nije kod kuće, ali i dalje ga podupire. Djeca o tome ne razmišljaju, oko njih su roditelji postavili zidove djetinjstva i ne puštaju ih u svijet briga odraslih. Što bi svaki roditelj vjerojatno napravio. Za vrijeme snimanja nije bilo teških riječi, nije bilo puno razgovora o poslovnim problemima. I ja sam riješila svoj najveći problem tog dana – hoću li imati dovoljno krupnih kadrova za montažu… I kad sam postala svjesna da je to bila moja najveća briga tog dana, posramila sam se. Marko i Dubravka brinu se hoće li im isključiti struju i plin.

Vožnja do Zagreba nije prošla u tišini. Žarko (snimatelj), Elvis (njegov asistent) i ja bili smo puni dojmova, inspirirani jednostavnošću i toplinom ove obitelji. Kad smo svaki uronili u svoje misli, osjećala sam se bogatije. I to je ono što obožavam kod ovog posla – jer imam priliku upoznati se s junacima 'iza kulisa' – koji nisu toliko često prisutni u medijima koliko bi trebali biti. Ne zbog njihove popularnosti, već zbog svih nas koji od takvih ljudi doista možemo puno naučiti. Nas troje sigurno jesmo.

Provjereno.dnevnik.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice provjereno.dnevnik.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice provjereno.dnevnik.hr kliknite na gumb "Slažem se". Slažem se